Zaštita na radu (barmen) - EduCooking-Tour

ZAŠTITA NA RADU

Pojam zaštite na radu u svijetu i kod nas pojavljuje se usporedno s razvojem sredstava rada i mijenjanjem odnosa prema radu. Tržišna privreda i društvena zajednica sve više se brine o zaštiti na radu i njezinoj ekonomskoj komponenti.

Poslodavcu je u interesu da bude što manje nezgoda na radu kao i profesionalnih oboljenja, jer iz toga proizlaze i materijalni gubitci. S druge je strane zaposleniku u interesu da ima što bolje i sigurnije radne uvjete kako bi svoj radni vijek ostvario sa što manje ugroženosti, odnosno oštećenosti života i zdravlja.

Nezgodom na radu nazivamo svaki neželjeni i nepredviđeni događaj koji za posljedicu može imati ozljedu, profesionalnu bolest, bolest u svezi s radom, materijalnu štetu ili neki drugi gubitak.

Tijekom rada na radnika u njegovoj radnoj okolini djeluju mnogi čimbenici. Kao posljedica djelovanja štetnih čimbenika na radnika može se javiti profesionalna bolest. Ona se može javiti naglo, nakon kratkotrajnog djelovanja neke štetnosti ili kao posljedica uzastopnog i dugotrajnog djelovanja nefizioloških uvjeta rada, štetnih fizikalnih čimbenika ( buke, vibracija, zračenja i sl.) kao i nepovoljnih higijenskih uvjeta na radu.

Iako se ne ubrajaju u profesionalne bolesti, bolesti ovisnosti (pušenje, alkoholizam, droga) štetno djeluju na središnji živčani sustav, smanjuju radnu sposobnost i stalna su opasnost za svakog radnika i njegovu okolinu.

Bolesti koje se javljaju kod radnika koji obavljaju posao, ali nisu specifične samo za određenu profesiju nazivaju se bolesti u svezi s radom (svi oblici prehlada do kojih dolazi zbog rada na otvorenom, oboljenja kralježnice i lokomotornog sustava)

Radi organiziranja i provođenja zaštite na radu poslodavac je dužan izraditi procjenu opasnosti na temelju koje se primjenjuju pravila kojima se otklanjaju ili smanjuju opasnosti i štetnosti na najmanju moguću mjeru te se u tu svrhu moraju osigurati sva potrebna materijalna sredstva.

Ozljeda na radu

Smatra se svaka ozljeda radnika izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda uzrokovana naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva ozljeda uzročno vezana za obavljanje poslova na kojima radnik radi.

Ozljedom na radu smatra se i ozljeda radnika nastala prilikom redovnog puta od stana do mjesta rada ili obrnuto te na službenom putu.

Procjena opasnosti je postupak kojim se utvrđuje razina rizika na radnom mjestu od ozljede na radu ili profesionalne bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje zaposlenika.

Poslodavci i njihovi ovlaštenici moraju biti osposobljeni u djelatnosti zaštite na radu, ako se radi o tehnologijama u kojima postoji opasnost od ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost zaposlenika.

Poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova zaposlenicima koji prethodno nisu osposobljeni za njihovo obavljanje, jer može postojati mogućnost ugrožavanja vlastitog života i zdravlja te života i zdravlja drugih zaposlenika, osim ako iz procjene opasnosti proizlazi da ne postoji opasnost za njihovu sigurnost i zdravlje.

Zaposlenik je dužan surađivati s poslodavcem ili njegovim ovlaštenikom te s povjerenikom zaduženim za zaštitu na radu u rješavanju svih pitanja zaštite na radu. Također je dužan odmah izvijestiti poslodavca ili njegova ovlaštenika te svojega povjerenika o svakoj činjenici za koju opravdano smatra da predstavlja neposrednu opasnost za sigurnost i zdravlje kao i o bilo kakvom nedostatku u sustavu zaštite na radu.

Vrste opasnosti i njihovo otklanjanje

Mehanički izvori opasnosti

smatraju se oni izvori koji uzrokuju takozvane mehaničke ozljede na tijelu:

mehaničke opasnosti od predmeta obrade, alata, strojeva
mehaničke opasnosti pri horizontalnom i vertikalnom transportu
opasnosti od pada s visine ili u dubinu
opasnosti od električne struje
opasnosti pri rukovanju opasnim radnim tvarima
opasnosti od prašine
opasnosti od buke
opasnosti od vibracije
opasnosti od neprilagođene rasvjete
opasnosti od štetnih zračenja
biološke opasnosti –rizici zaraze
rad u uvjetima učestalog stresa i/ili trajne psihičke napetosti (psihofiziološki napor).

Uskladištenje i pravilno prenošenje alata jedna je od važnih mjera zaštite na radu pri radu s ručnim alatom. Alat se ne smije prenositi u džepovima radnog odijela jer lako može prouzročiti ozljedu u slučaju posrtanja ili pada zaposlenika, kao i kod naglog sagibanja. Alat se mora odlagati u posebnim kutijama za alat. Na mjestu rada alat ne smije biti razbacan po pultu ili odložen na mjesta s kojih može pasti ili na kojima može smetati pri kretanju. Neispravan alat se mora na vrijeme povući iz upotrebe.

Građevinski objekti namijenjeni za radne i pomoćne prostorije moraju se graditi u skladu s pravilima zaštite na radu.

Najčešći su padovi na istoj razini tj. padovi na skliskoj podlozi, padovi u otvore, jame, kanale, a zatim s povišenih mjesta kao što su ljestve, stepenice i sl.

Padovi na istoj razini najčešće nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja poda. Prema našim propisima pod radne prostorije mora biti ravan i gladak, ali ne klizav. Pod mora biti građen od materijala koji se lako čisti i održava i koji ima potrebnu čvrstinu, odnosno otpornost na trošenje. Na takvom podu padovi se mogu spriječiti redovitim održavanjem tj. odstranjivanjem ulja, masti, vode, snijega, leda i sl. Osim toga s poda valja uklanjati sav materijal, alat i pribor koji bi mogli uzrokovati spoticanje.

Prema pravilima zaštite na radu slobodne površine koje služe za prolaz ljudi ili vozila moraju imati odgovarajuću širinu i to:

glavni prolazi za ljude moraju biti široki najmanje 150 cm -sporedni prolazi 100 cm
transportni putovi ne smiju biti uži od 180 cm, odnosno moraju biti širi za najmanje 80 cm od transportnog vozila.

Da se spriječi pad u otvore oni se moraju ograditi postavljanjem odgovarajuće zaštitne ograde ili se preko otvora moraju postaviti posebni poklopci koji dobro prianjaju uz otvor.

Tjelesni napori i neprirodan položaj tijela

Tjelesni napori često su uvjeti rada pri obavljanju poslova, a ovisno o vrsti i veličini, mogu postati štetni.

Radi zaštite života i zdravlja ustanovljena je najveća masa tereta ,za muškarce i žene kod stalnog podizanja i prenošenja i ona iznosi:

15 kg za žene do 18 godina starosti
20 kg za žene preko 18 godina starosti
25 kg za muškarce koji nisu profesionalni transportni radnici do 50 kg za profesionalne transportne radnike

Neprirodan položaj tijela zaposlenika izaziva tjelesna naprezanja koja se ne mogu u potpunosti izbjeći, ali se primjenom posebnih mjera zaštite na radu mogu znatno ublažiti. To podrazumijeva da se radovi obavljaju u skladu sa zanatom i stručnim čimbenicima uz upotrebu odgovarajućih zaštitnih sredstava.

Opasnosti od električnog udara

Činjenica je da je električna energija našla vrlo široku primjenu u industriji, poljoprivredi i svakodnevnom životu zbog mnogih prednosti koje pruža. Uz te koristi, pri korištenju električne energije pojavljuje se i sve veća opasnost od električnih udara, jer se strojevi i uređaji na elektromotorni pogon sve više koriste, a uz nestručno rukovanje česte su nesreće pa i smrtni slučajevi.

Električni udar obično ozljeđuje cijeli organizam i ne ostavlja vanjskih vidljivih znakova. On je opasniji oblik ozljede od električne struje i najčešće dovodi do smrti. Obično nastaje kada el. struja prolazi kroz grudni koš i zahvaća srce. Smrt pri el. udaru nastaje zbog paralize dišnih organa ili paralize rada srca, najčešće oboje.

U električne traume, osim opekotina, ubrajamo ozljede očiju el. lukom.

Najviša vrijednost napona dodira koja je dopuštena propisima iznosi za izmjeničnu struju Ul=50V, za istosmjernu struju Ul=120V.

U lošijim uvjetima npr. kao što su mokre prostorije propisuju se niži trajno dopušteni naponi dodira, a iznose 25 V za izmjeničnu i 60 V za istosmjernu struju.

Istraživanjem je dokazano da nema težih ozljeda organizma ako količina naboja ne prelazi 20 mAs. No ako količina naboja prelazi 70 mAs, tada nastaju teške ozljede i smrt.

Savjeti za siguran rad s električnim trošilima:

prilikom bilo kakvih radova na el. uređajima isključite osigurače
nikada ne dodirujte oštećene el. vodove ni trošila
napon u oštećenim el. vodovima odmah isključite
nakon isključenja osigurača treba ispitivačem faze provjeriti ima li u uređajima ili strojevima napona
ne dodirujte el. vodove koji su pali na zemlju jer mogu biti pod naponom
prilikom zamjene osigurača ili žarulje uvijek treba raditi pri osvjetljenju
imati suhe ruke i stajati na izoliranoj podlozi
sve utične naprave valja češće kontrolirati jer male greške (labavi kontakt, oštećenje izolacije, prekinuti kontakt zaštitnog vodiča) mogu prouzročiti ozljede ili požar
topljivi ulošci el. osigurača ne smiju se nikada premošćivati.

Električna trošila koja su zaštićena zaštitnom izolacijom označena su ovim znakom

ZAPAMTITE: osobu uključenu u strujni krug nikada ne smijete hvatati golim rukama, niti ogoljene žice

OPASNOST OD LAKO ZAPALJIVIH TEKUĆINA, PLINOVA I PRAŠINA

Posebno su opasne zapaljive tekućine, plinovi i fino raspršene krute tvari.

Uz opasnost od požara prijeti posebno opasnost od eksplozije.

Zapaljive tekućine

Uglavnom se kod tekućih zapaljivih goriva radi o organskim tvarima i njihovim smjesama (kao što su nafta i naftni derivati). Oni čine u ukupnom prijevozu preko 80% svih opasnih tvari (goriva se ubrajaju u opasne tvari). Lakozapaljive – opasne tekućine (npr. benzin, aceton) imaju plamište ispod 23 °C, a zapaljive-manje opasne tekućine, u koje spadaju npr. dizel-gorivo i kerozin, imaju plamište između 23 °C i 61 °C. Pesticidi, ljepila, smole i alkoholi mogu biti kako lakozapaljivi, tako i zapaljivi.

Sve te lako hlapive tekućine brzo isparavaju, a njihove pare se mogu kretati prema izvoru paljenja. Dodir tih para s izvorom paljenja (plamenom, iskrom, toplinom) može dovesti do naglog širenja plamena po cijeloj prostoriji, odnosno do eksplozivnog zapaljenja smjese para i zraka. Eksplozije mogu nastati uslijed pregrijavanja posuda i spremnika sa zapaljivim tekućinama.

Zapaljivi plinovi

U zapaljive plinove ubrajamo ukapljene naftne plinove, prirodni plin (zemni plin) čiji je glavi sastojak metan, te ukapljene tehničke plinove koji se rabe za zavarivanje, poput acetilena i vodika. Najčešće u kućanstvu rabljena smjesa ukapljenih naftnih plinova propana i butana aromatizirana je kako bi se taj plin koji je inače bez mirisa brzo osjetio kod ispuštanja.

Od tih plinova opasnost prijeti zbog ispuštanja te stvaranja eksplozivnih smjesa sa zrakom, odnosno pregrijavanja posuda i spremnika nakon kojih može doći do rasprskavanja. U dodiru s izvorom paljenja i u slučaju povoljnog omjera plina i zraka dolazi do eksplozije s nesagledivim posljedicama.

Načelno, postoji veća opasnost od plinova u zatvorenim prostorima zbog manjka provjetravanja.

III. Prašine-sitne krute čestice

U silosima (brašno), industriji (prašine kao posljedica tehnoloških postupaka obrade drva, vune, pamuka, polimera, lakih metala i sl.) i rudnicima (ugljena prašina) javljaju se zapaljive prašine s izrazitom opasnošću od eksplozije. Naime, kao i kod tekućina i plinova, u određenoj koncentraciji sa zrakom sitne čestice prašine mogu sa zrakom stvoriti eksplozivnu smjesu. Opasnost od požara i eksplozije je veća, što je zapaljivost čestica veća i što su čestice manje (bolje miješanje sa zrakom). Prašine su posebno opasne i zbog toga jer nakon zapaljenja mogu duže tinjati prije nego dođe do požara.

U prirodi, domaćinstvima, u industrijskim procesima, prijevoznim sredstvima (cisterne, vlakovi, brodovi) i u poljoprivredi susrećemo različite vrste opasnih tvari, koje u slučaju nezgoda i nesreća, ali i samim ispuštanjem, postaju izrazito opasne za okolinu.

Opasne plinove ovisno o masi dijelimo na:

Lakše od zraka (npr. amonijak, zemni plin, ugljični monoksid)- na otvorenom su opasni pretežno na mjestu nastanka i bližoj okolici istjecanja, relativno brzo se razrjeđuju i razilaze u zraku. U zatvorenim prostorima moguća je visoka koncentracija i stoga su tamo jako opasni. Ugrožene prostore treba dobro provjetriti (otvoriti prozore i vrata).

Teže od zraka (npr. benzinske pare, klor, ukapljeni plin, ugljični dioksid) – na otvorenom nastaju opasne koncentracije u podzemnim kanalima, zemnim ulegnućima, mjestima zaštićenim od vjetra, podrumima itd. U zatvorenim prostorima opasne koncentracije su pretežno u blizini poda, struje kroz otvore u podu i stubišta u niže prostore (podrume).

Djelovanje na čovjeka

Ugušujuće djelovanje ima dušik, te neki plinovi i pare koji su teži od zraka i koji istiskuju zrak (npr. ugljični dioksid).

Nagrizajuće i nadražujuće djelovanje djeluje agresivno na organe za disanje, oči i kožu (npr. pare amonijaka, klora)

Krvni i živčani otrovi preko pluća dospijevaju u krv i time u tjelesne organe. Zatrovanost njima često nije odmah prepoznatljiva, već se posljedice naknadno očituju, što ih čini još pogibeljnijima (pare etera i benzina, ugljični monoksid, kloroform).

ZAPALJIVI PLINOVI

Postrojenja za uporabu zapaljivih plinova mogu instalirati i pustiti u pogon samo stručne i ovlaštene osobe. Plinski vodovi i priključci moraju biti potpuno nepropusni. Nepropusnost se provjerava samo sa sapunicom ili pjenom, a nikako otvorenim plamenom.

Miris plina u kući znači opasnost od eksplozije, te u tom slučaju učinite sljedeće:

sobe dobro provjetrite
električne uređaje ostavite u postojećem stanju, isključivanje provedite samo izvan zone opasnosti
obavijestite susjede (kucati, ne zvoniti)
zatvorite dotok plina (kod brojila ili glavnog ventila)
napustite građevinu
obavijestite vatrogasce i plinaru
propusnost na uređajima i vodovima otklonite uz pomoć stručne osobe

SAVJET!

Ako osjetite da je u prostoriji plin nemojte

rabiti otvoreni plamen ili svjetlo
zvoniti
paliti svjetlo
telefonirati

Opasnosti od nekih lakozapaljivih i eksplozivnih tvari koje “često” susrećemo u domaćinstvu

Zemni plin

Lakši je od zraka i širi se u vis. Osim što je zapaljiv, zemni plin ima narkotička svojstva, a dodaju mu se aditivi kako bi se mogao osjetiti mirisom.

Ukapljeni naftni plin (propan, butan i njihove smjese)

Teži je od zraka, spušta se na pod i ide u niže etaže. Boce s plinom ne postavljati u podrume, prolaze, ulaze ili stubišta. Prilikom zagrijavanja ukapljeni naftni plin se naglo širi tako da već u određenim okolnostima kod 70 °C može doći doeksplozije boca. Zato ih treba čuvati od zagrijavanja i izravnog izlaganja suncu. Smiju se postaviti izvan zone toplinskog djelovanja peći i ostalih grijaćih tijela na udaljenosti najmanje 1,5 m od izvora topline.

Sprejevi

Po oznakama upozorenja na sprejevima vidi se da pretežno sadrže zapaljive tvari. Pozor prigodom uporabe u blizini otvorene vatre i toplog svjetla.

Zapaljive (gorive) tekućine

Čak i prazne posude i spremnici zapaljivih tekućina mogu još uvijek sadržavati zapaljive pare. Pazi! Prijeti opasnost od eksplozije!

Ako se ovakve posude zavaruju, mjesto popravka se mora okrenuti prema gore, a posuda se mora napuniti s vodom do neposredno ispod mjesta zavarivanja. Velike spremnike (tankove, kotlove) u te svrhe treba napuniti s inertnim plinom, vodom ili vodenom parom.

Lož-ulje smije se skladištiti samo u za to predviđene posude (zatvorive kante, kanistre, bačve) na samo za to dopuštenim mjestima, a nikako u prolazima, stubištima, hodnicima i tavanskim prostorima.

Skladištenje zapaljivih tekućina u stanu je dozvoljeno u ograničenim količinama, u propisanoj ambalaži i u dobro provjetrenim prostorijama, dalje od utjecaja izvora topline. Paljenje krutih gorivih tvari dodavanjem zapaljivih tekućina opasno je po život zbog opasnosti od “probojnog” plamena i eksplozije. Tako čak smrtno mogu završiti pokušaji bržeg potpaljivanja trešče na roštilju pomoću benzina. Mnoga u domaćinstvu upotrebljavana sredstva za čišćenje su zapaljiva. Obratite posebnu pozornost oznaci na pakiranju!

Opasnosti od buke i vibracije

Buka je definirana kao svaki nepoželjan zvuk.

Decibel(dB) je jedinica kojom se izražava snaga buke pri određenoj frekvenciji (1000 H z).

35 dB buka sasvim bezopasna
65 dB buka ima samo psihološko djelovanje
90 dB buka još značajno ne ugrožava organ sluha i smatra se gornjom dopuštenom granicom buke
120 dB tzv. ”granica nelagodnosti”
140 dB tzv. ”prag” ili “granica bola” – takvoj buci čovjek ne smije biti izložen ni kratkotrajno.

Opasnosti od štetnih zračenja

Zračenje je širenje energije u prostor pomoću valova. Najpoznatije vrste zračenja energije su: svjetlosno ,toplinsko, rendgensko, radio-aktivno itd.

Vrlo važan čimbenik regulacije topline je znojenje, ono je značajno

za odvođenje topline s površine tijela na okolinu. No i prekomjerno znojenje štetno je za organizam. Odrastao čovjek znojem izluči oko 1,5 l tekućine dnevno, no kod intenzivnog znojenja ono se višestruko povećava.

Akutni poremećaji zbog prevelike akumulacije topline u organizmu jesu toplinski udari i sunčanica. Ako prilikom rada u zatvorenim prostorijama u zraku ima mnogo vodene pare, dolazi do toplinskog udara, iako temperatura zraka pri tome nije visoka. Simptomi toplinskog udara jesu naglo povećanje temperature(do 40 ℃) i ubrzan puls (150 otkucaja/min), glavobolja i nesvijest. Sunčanica nastaje zbog dugog izlaganja glave Sunčevim zrakama. Simptomi sunčanice su povišena temperatura, glavobolja, halucinacije i dr.

Opasnost od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta

Među mikroklimatske uvjete ubrajamo:

stanje zraka uvjetovano temperaturom
vlažnost zraka
kretanje zraka (strujanje)
toplinsko zračenje

Većina ljudi najbolje se osjeća pri temperaturi između 18 ℃- 22 ℃ relativnoj vlazi 50% i brzini strujanja zraka od 0,2 do 0,3 m u sekundi.

Zaštitne mjere provode se:

izoliranjem izvora toplinskog zračenja
pravilnim instaliranjem toplinskih uređaja
postavljanjem zaštitnih zidova, zaklona ili branika
uporabom klimatizacijskih uređaja u radnim prostorima
automatizacijom radnih procesa
uporabom osobnih zaštitnih sredstava

Opasnosti i rizici nastanka požara i mjere zaštite

Načini izazivanja požara

Osnovni način izazivanja požara je ljudski nehaj i nepažnja, a u godišnjim statistikama rijetko se spušta ispod 80%. Među značajne i često isticane načine izazivanja požara ubrajaju se namjerno izazivanje požara te dječja igra.

Nestručno rukovanje strojevima i alatima, nestručno održavanje oruđa, uređaja, instalacija i opreme, nestručno i nesavjesno izvođenje građevinskih i ostalih radova, nepažnjom napravljeni građevinski i konstrukcijski nedostaci, nepravilna uporaba vatre te igra s njom, namjerno izazivanje požara, alkoholizam, prikrivanje kaznenih djela, psihička poremećenost i namjerno podmetanje požara neke su od opasnih ponašanja koja izazivaju požar.

Prirodne pojave kao što su udari groma, vulkani i sl., puno su rjeđi uzročnici požara i u statistikama se vode kao ostali načini izazivanja požara.

Svatko od nas može i mora pažljivim i odgovornim ponašanjem spriječiti da dođe do požara, a ako i nastane, uz odgovarajuće mjere opreza može pogasiti početni požar pomoću raspoloživih priručnih sredstava.

Načelno vrijedi sljedeće zlatno pravilo vatrogastva:

“Većina požara u prvoj minuti gasi se čašom vode. U drugoj minuti je potrebna posuda vode i pomoć druge osobe, a već u trećoj minuti potrebna je organizirana i uvježbana vatrogasna postrojba”.

Činjenica da veliki požari nastaju od malih, osim onih koji nastaju eksplozijom, daje nam mogućnost da priručna sredstva za gašenje požara maksimalno djelotvorno iskoristimo.

Danas nam u kući, u školi i poslovnim zgradama stoje i moraju stajati na raspolaganju označeni i nadohvat ruke vatrogasni aparati za početno gašenje te zidni hidranti. Bilo bi poželjno da se vatrogasni aparat nalazi u svakom domaćinstvu i vozilu.

Uzročnici požara ovisno o inicijalnoj energiji

Toplinska energija (64 %)otvorena vatra: šibice, svijeće, upaljač, aparat za zavarivanje i rezanje (33 %)

gorivi dijelovi tvari: opušak, žar, streljivo, pirotehnički materijal (20 %)
ložišta i dimnjaci (9 %)
postrojenja za zagrijavanje (2 %).

Električna energija (15 %)

kratki spoj, udar groma, preopterećenje vodova (12 %)
termički aparati i uređaji: štednjaci, kaloriferi, termoakomulacijske peći (2 %)
grijaća tijela: žarulja, bojler, stroj za pranje rublja (1 %).

III. Kemijska energija (1%)

kemijska reakcija, samozagrijavanje, samoupaljenje i eksplozije.

Mehanička energija (1%)

trenje, brušenje, iskrenje, udar, tlak.

Neutvrđen uzrok (18 %)

Definicije i pojmovi:

Opasnost (ugroženost) je potencijalna mogućnost koja dovodi do štete
Rizik je stvarna mogućnost da se takva šteta uistinu može i dogoditi
Uzročnik požara je potencijalna opasnost koja je dovela do požara.

Primjer 1: proliveni benzin predstavlja opasnost od požara, a rizik od požara se povećava kada netko u blizini puši. Rizik se također povećava kada su zakrčeni i blokirani putevi za evakuaciju. Uzročnik požara je opušak koji je zapalio benzin.

Primjer 2: Šibice predstavljaju požarnu opasnost, dječja igra s njima povećava rizik nastanka požara, a uzročnik požara je otvorena vatra nastala paljenjem lakozapaljivih tvari šibicama

Osnovne opasnosti i uzročnici požara i odgovarajuće preventivne mjere

Neopreznost

Većini požara izazvana je nehatom i nedostatnim znanjima o požarnim opasnostima.

Prepoznajmo ih i time spriječimo požare.

Nered i nečistoća

Analizom većine požara, u lancu aktivnosti i pogrešaka uvijek se pojavi nered, neodgovornost ili nebriga o čistoći.

Otvoreni plamen i vatra na otvorenom

Svijeće, plinske i petrolejske svjetiljke ne smije se koristiti bez nadzora i nikada u okolišu gdje su prisutne lakozapaljive tvari.

Obična vatra može ugroziti okoliš letećim iskrama ili paljenjem okolnog, nedovoljno raščišćenog prostora, te pogotovo kod jačeg vjetra izazvati opasne požare! Zato ne ložite vatru na udaljenosti manjoj od 10 m od građevina, odnosno 100 m od šuma ili skladišta žitarica. Prije odlaska zgarište vatre, tj. zaostala žarišta pogasite vodom, ili prekrijte pijeskom (zemljom).

POZOR ! ! !

Ako palite vatru u područjima i godišnjim dobima kada je to potpuno zabranjeno – činite prekršaj. Načelno vrijedi: tijekom visoke požarne ugroženosti (rano proljeće i ljeto) vrlo je opasno loženje bilo kakve vatre na otvorenom prostoru!

Električna energija

Kvarovi i nepravilnosti na električnim instalacijama, trošilima i kućanskim aparatima česti su uzročnici požara.

Pušenje

Najveća opasnost: neopreznost kod pušenja, posebno odbacivanje gorućih šibica i opušaka.

Ako već netko puši (iako je dokazana štetnost pušenja), ne dozvolite da to čini u prostorima gdje je to propisima zabranjeno (mjestima boravka ljudi i radnim mjestima), a posebno ne u požarno visoko ugroženim prostorima (benzinske postaje, kazališta, robne kuće) i pogonima i radionicama gdje se proizvode ili rukuje opasnim i zapaljivim tvarima (prerada drva i papira, prerada ljepila, rukovanje zapaljivim tekućinama kao što su otapala, boje i lakovi, itd.).

Savjeti: Rukovanje vatrom i otvorenim plamenom

Rukovanje vatrom i otvorenim plamenom zahtijeva često posebnu pažnju. Ne upotrebljavajte svijeće u podrumima, na tavanima i šupama. Radije koristite ručne baterijske svjetiljke.

Šibice, upaljači i opušci

Šibice i upaljači nisu dječje igračke i stoga se ne igrajte tim stvarima jer su vrlo opasne upotrijebe li se neoprezno i u krive svrhe

* Plinske boce

Plinske boce se moraju uvijek prije uporabe provjeriti i apsolutno nepropusno priključiti. Za priključak plinske boce na trošilo mogu se koristiti samo specijalne cijevi otporne na djelovanje plina. Cijevi za vodu nisu otporne na djelovanje plina. Upozorite roditelje i ukućane da se provjera nepropusnosti, koju treba provoditi u skladu s uputstvima i kod svakog mijenjanja plinske boce, izvodi na način da se prekriva ventil boce i priključna cijev pjenom za brijanje ili sapunicom (nikako plamenom šibice ili upaljača). U slučaju pojave mjehurića-nepropusnosti bocu treba odmah iznijeti na otvoreno, te prijaviti i zamijeniti nepravilnu bocu.

* Plinska postrojenja i spremnici

Instaliranje plinskih postrojenja dozvoljeno je samo od strane stručnih osoba u skladu s tehničkim propisima. Boce s ukapljenim naftnim plinovima (npr. propan i butan koji su teži od zraka) ne skladište se u podrumima, stubištima, prolazima i izlazima. Spremnike treba štititi od izravnog djelovanja topline (izlaganje suncu, pećnici itd.).

* Električni uređaji

Upotrebljavajte samo ispravne uređaje te popravke vršite samo kod servisera. Uporaba improviziranih grijaćih tijela, npr. za grijanje vode, s otvorenim grijaćim spiralama je zabranjena. Posebna opasnost prijeti ako ste u kadi, a koristite ili je priključen neki od električnih uređaja. Zato, dok ste u kadi, ne koristite fen ili pomične električne grijalice, a posebno ne smije biti uključena perilica. Kratki spoj ili pad električnog uređaja u vodu može imati smrtne posljedice po osobu koja se u toj vodi nalazi.

Osigurači

Ne upotrebljavajte provizorno popravljane (“premoštene”) osigurače, jer oni ne jamče potrebnu zaštitu od preopterećenja. U pričuvi imajte uvijek nekoliko osigurača, dok je, naravno, najbolja uporaba automatskih osigurača.

* Produžni kabeli

Produžni kabeli moraju biti tako smješteni da mogu toplinu predavati okolini. Ako se postave ispod tepiha ili se ne odmotavaju s vitla, poremećeni toplinski tok može uzrokovati požar.

* Utičnica

Uporaba višenamjenskih utičnica dozvoljena je samo za priključak malih aparata (radio, TV, video, itd.). Improvizirano spajanje trošila preko grla svjetiljaka nije dozvoljeno.

* Isključivanje elektro-uređaja

Kod napuštanja stana treba kontrolirati, jesu li isključeni svi elektro-uređaji. Utikači pokretnih elektro-uređaja trebaju se izvaditi iz utičnice.

Preopterećenje i kratki spoj

Ako u strujni krug priključimo trošilo ili više trošila veće snage od dopuštene tada će kroz strujni krug poteći struja veća od dozvoljene. To preopterećenje može uzrokovati zapaljenje izolacije vodiča i tvari u blizini mjesta zapaljenja.

Kratki spoj je međusobni dodir dviju točaka različitog potencijala preko vrlo malog otpora, a uzročnik mu može biti dugotrajno preopterećenje, mehaničko oštećenje i djelovanje vlage, kemikalija i slično na električne vodove. Kratki spoj stvara velike struje koje zagrijavaju vodič i električnu izolaciju

Osobna zaštitna sredstva

Osobna zaštitna sredstva služe za zaštitu tijela od štetnih utjecaja radne okolice. Osobna zaštitna sredstva koriste se kada na drugi način nije moguće osigurati odgovarajuću zaštitu.

Najčešće se povređuju:

ruke 43,4%
noge 29,4%
glava 19,3%
trup 7,8%
vrat 0,2%.

Ruke se zaštićuju mnogim sredstvima:

običnim kožnim zaštitnim rukavicama (zaštita od šiljatih predmeta)
azbestnim rukavicama(zaštita od toplinskog zračenja)
gumenim rukavicama(zaštita od vode i nagrizajućih tekućina) i sl.