Rane
Rana je svaka ozljeda kod koje je došlo do prekida cjelovitosti kože, odnosno otvorena ozljeda, nastale najčešće djelovanjem neke mehaničke sile.
Postoji više vrsta rana:
- ogrebotine – površinske, nepravilne, blagog krvarenja
- posjekline – različito duboke, jasnih oštrih rubova jer nastaju djelovanjem oštrog predmeta, npr. noža; krvarenje može biti jače; česte su kod osoba koje rade s prehrambenim proizvodima, najčešće na rukama;
- ubodne rane – nanesene šiljatim uskim predmetom, različito duboke, moguće je jače krvarenje;
- razderotine – dublje rane, nepravilne, često ozlijeđene krvne žile, mišići i živci;
- strijelne rane – nastaju upotrebom vatrenog oružja; moguće su ozljede unutarnjih organa;
- ugrizne rane – opasnost od prijenosa infekcije; ozlijeđenu osobu treba zaštititi i cijepljenjem (npr. protiv bjesnoće).
Kod zbrinjavanja rane, treba obratiti pažnju na sljedeće:
- pokriti ranu gazom i zavojem;
- strana tijela zabodena duboko u tkivo ne vaditi, već ih učvrstiti u zatečenom položaju;
- manja slobodna tijela (kamenčiće, komadiće stakla) ukloniti čistom gazom;
- ranu ne ispirati nikakvim tekućinama, niti stavljati prašak, mast ili kremu; samo manje površinske rane (ogrebotine, manje posjekotine), koje ne krvare jako, mogu se isprati čistom vodom;
- kod velikih rana na ruci ili nozi potrebna je imobilizacija (stavljanje u nepokretan položaj).
Krvarenje
Krvarenje nastaje istjecanjem krvi iz oštećene krvne žile.
Može biti vanjsko (krvarenje prema van, ozlijeđena je koža) ili unutarnje (unutar tijela, u tjelesne šupljine ili organe).
Pri vanjskom krvarenju, glavni je način zaustavljanja krvarenja pritisak na ranu. Time se pritišću oštećene krvne žile i sprječava daljnji gubitak krvi.
Postupak zaustavljanja vanjskog krvarenja je sljedeći:
- Naći mjesto koje krvari (skinuti ili razrezati odjeću),
- Ozlijeđenu osobu postaviti u sjedeći ili ležeći položaj te zaustaviti krvarenje na jedan od sljedećih načina:
- pritiskom na ranu (obvezno koristiti zaštitne rukavice ili ruku zaštititi plastičnom vrećicom radi zaštite od bolesti koje se prenose putem krvi, npr. AIDS, hepatitis B i C),
- sterilnom kompresom ili gazom koja se čvrsto omota zavojem kako bi se održao pritisak na ranu, ali ne prečvrsto da se ne poremeti cirkulacija. Ako krv probije kroz kompresu preko nje se stavlja druga i omata novim zavojem. Ako krv probije i drugu kompresu, obje se bacaju i postavlja se nova, pazeći da bude točno na mjestu krvarenja.
- podvezivanjem (samo kod traumatskih amputacija).
- Pozvati hitnu medicinsku pomoć ili odvesti osobu u bolnicu.
- Do dolaska službe hitne medicinske pomoći, postaviti osobu u ležeći položaj, s podignutim nogama, i utopliti je jer može doći do šoka; ublažiti osjećaj žeđi, razgovarati, pratiti stanje vitalnih funkcija.
- Ozlijeđeni dio tijela poduprite u podignutom položaju trokutastom maramom i/ili zavojem. Provjeravajte cirkulaciju izvan zavoja svakih 10 minuta. Ako je cirkulacija ugrožena (npr. prsti plave), odmotajte zavoj i ponovno ga zamotajte. Unutarnje krvarenje može dovesti unesrećenu osobu u stanje šoka! Na njega posumnjajte ako osoba pokazuje znakove šoka bez vidljivog gubitka krvi.
Stoga je jako važno prepoznati sljedeće znakove:
- jako bljedilo kože i vidljivih sluznica,
- ubrzano i plitko disanje (poput dahtanja),
- ubrzan i slab, jedva opipljiv puls,
- zbunjenost, uznemirenost, razdražljivost,
- pospanost, zijevanje te mogući gubitak svijesti.
Unutarnje krvarenje ne može se zaustaviti mjerama prve pomoći!
Najvažnije je odmah pozvati hitnu pomoć!
Postupak kod sumnje na unutarnje krvarenje:
- ozlijeđenu osobu treba smjestiti u ravan ležeći položaj, s nogama podignutim iznad razine srca, kako bi se poboljšala opskrba krvlju životno važnih organa (mozak, srce, pluća); ne dati joj da se nepotrebno pomiče,
- lagano je utopliti (pokriti jaknom ili pokrivačem) i raskopčati odjeću oko vrata, prsa i struka da je ne steže,
- pri sumnji na ozljedu trbuha ne smije se davati tekućinu! Pokušati razgovorom osobu držati budnom do dolaska službe hitne pomoći.
Uganuća, iščašenja, prijelomi
Uganuće je ozljeda mekih dijelova zgloba (ligamenata, zglobne čahure), pri čemu su kosti koje sačinjavaju zglob ostale na svom mjestu. Često se događa pri hodanju i trčanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Zglob treba imobilizirati i staviti hladan oblog.
Iščašenje nastaje kad se kosti unutar zgloba razdvoje zbog udarca, pada ili druge vanjske sile. Zglob je izobličen i bolan, a ruka ili noga nalazi se u neobičnom položaju. Svaki pokušaj kretnje izaziva jaku bol. Iščašeni zglob treba imobilizirati u položaju u kojem se nalazi. Ne pokušavati samostalno namjestiti iščašeni zglob!
Prijelom kosti može biti otvoren i zatvoren. Otvoreni prijelom prepoznaje se po krajevima slomljene kosti koji vire iz rane i predstavlja tešku ozljedu, s velikim rizikom od infekcije. Zatvoreni prijelom je onaj bez vidljive rane.
Znakovi koji upućuju na prijelom jesu bol, nemogućnost pokretanja ozlijeđene ruke ili noge, oteklina na mjestu prijeloma (nije uvijek prisutna), izobličenost ruke ili noge i pokretljivost na mjestu koje nije zglob (siguran znak prijeloma).
Svaki prijelom kosti prate ozljede mekih tkiva koja se nalaze uz kost – žile, živci, mišići. Kako se slomljena kost pomiče, tako se dodatno oštećuju okolna tkiva. Stoga je prva pomoć pri takvoj ozljedi imobilizacija.
Za imobilizaciju može poslužiti bilo kakav čvrst, dugačak predmet, npr. kišobran, držač metle, daščice… Kod ozljede noge, može se imobilizirati tako da se ozlijeđena noga priveže uz zdravu nogu, dok se ozlijeđena ruka (najčešće se radi o prijelomu iznad ručnoga zgloba pri padu na ispruženu ruku) može položiti u presavijene novine.
Kod otvorenih prijeloma ranu treba pokriti sterilnom gazom, na gazu staviti jastučić od pamuka ili vate i sve učvrstiti zavojem te ozlijeđeni ud imobilizirati.
Opekline
Opekline su ozljede organizma, najčešće kože, koje mogu nastati djelovanjem visoke temperature (vruća tekućina, para, vatra, elektricitet), kemijskih tvari ili zračenja. Njihova težina ovisi o veličini zahvaćene površine tijela, kao i o tome koliko su duboko prodrle u kožu.
Teža opeklina je ona koja zahvaća više od 20% površine tijela odrasle osobe, odnosno 10% tijela djeteta.
Djeca teže podnose opekline od odraslih osoba. Prema dubini, dijele se u tri stupnja:
- stupanj – površinska opeklina, pojavljuje se crvenilo kože, oteknuće i bolnost na dodir
- II. stupanj – djelomično duboka opeklina, razara površinski sloj kože i vrlo je bolna, karakterizira ju stvaranje mjehura na koži,
III. III. stupanj – zahvaćeni su svi slojevi kože, mogu se oštetiti krvne žile, živci (tada se gubi osjet boli pa to maskira težinu ozljede!), mišići, pa i kosti; koža može biti i pougljenjena.
Ako opeklina nije prodrla kroz kožu, najvažnije je što prije ohladiti opečeno mjesto. Prva pomoć kod opeklina:
- brzo hlađenje opečene površine čistom hladnom vodom najvažnija je mjera prve pomoći; opečeni dio tijela treba što prije uroniti u hladnu vodu ili staviti pod mlaz hladne vode; hlađenje treba trajati najmanje 10 minuta (dok bolovi ne prestanu); malu djecu i starije osobe ne valja predugo ostavljati u hladnoj vodi jer može doći do pothlađivanja;
- nemojte dirati opeklinu ili bilo što raditi na njoj; ako je moguće, s unesrećene osobe pažljivo uklonite prstenje, sat, pojas, cipele te izgorjelu ili tinjajuću odjeću prije nego tkiva počnu oticati; u tome vam netko može pomoći dok vi hladite opeklinu; nemojte uklanjati odjeću koja se zalijepila za opeklinu;
- ozlijeđeno mjesto prekrijte sterilnom gazom ili sterilnim zavojem da ga zaštitite od infekcije. Opekline nastale zbog djelovanja električne struje mogu prouzročiti napetost mišića, čak i zaustaviti rad srca. Važno je da je osoba koja pruža prvu pomoć sigurna da je električna struja isključena ili da je prekinut dodir između ozlijeđene osobe i električnog voda. Ako nije, osobi koja pruža prvu pomoć također prijeti opasnost!
Trovanja
Otrov se najčešće unosi u tijelo udisanjem, gutanjem ili preko kože. Znakovi trovanja mogu biti vrlo različiti, ovisno o vrsti otrova, količini, mjestu i brzini ulaska u tijelo.
Neki otrovi izazivaju psihičke poremećaje, neki grčeve pojedinih mišića ili cijeloga tijela te nepravilan rad srca, dok u najtežim slučajevima mogu izazvati prestanak rada srca, prestanak disanja te gubitak svijesti.
Također, mogu izazvati promjene boje kože.
Ako se otrov proguta, najčešće se javljaju mučnina i bol u trbuhu, proljev i povraćanje. Kiseline i lužine izazivaju kemijske opekline. Ako se takav otrov popije, opekline se vide na usnama i sluznici usta. Ako je osoba pri svijesti, treba pokušati izazvati povraćanje guranjem prsta duboko u ždrijelo, čime se podražuje meko nepce i potiče izbacivanje otrovnog sadržaja iz želuca. Važno je znati da se povraćanje ne smije izazivati pri trovanju kiselinama, lužinama, solima, teškim metalima, benzinom, petrolejom, otapalima za boje i sredstvima koja tvaraju pjenu! Također pomaže ako se otrovanoj osobi daju popiti 2 ‐ 3 žlice ili tablete medicinskog ugljena (aktivni ugljen, carbo medicinalis), razrijeđenog u čaši vode. Medicinski ugljen veže na sebe puno vrsta otrova i tako sprječava njihovu apsorpciju u crijevima. Ne smije se davati kod trovanja kiselinama i lužinama!
Pri udisanju otrovnih plinova ili para može doći do kašlja i osjećaja gušenja. Najčešće je trovanje ugljičnim monoksidom (CO). To je plin bez boje i mirisa, a najveću opasnost predstavljaju neispravni dimnjaci i peći. Znakovi trovanja su slabost i malaksalost čitavog tijela, slabo disanje, mučnina, glavobolja i vrtoglavica, nesvijest, gušenje, prestanak rada srca. Unesrećenu osobu treba odmah iznijeti iz prostorije i, ako ne diše, započeti s mjerama oživljavanja.
Sigurni znakovi smrti
Kod onesviještene osobe disanje i puls mogu biti toliko oslabljeni da ih se ne može utvrditi, što ne znači da je osoba mrtva. Tek provjeravanjem prisutnosti sigurnih znakova smrti odustaje se od pružanja prve pomoći.
Najraniji su sigurni znakovi smrti:
- mačje oko ‐ ako se očna jabučica umrle osobe prstima pritisne s obje strane, zjenica se izdužuje i postaje ovalna, a popuštanjem pritiska ostaje ovalna;
- mrtvačke pjege ‐ vide se na koži one strane tijela na kojoj umrla osoba leži; modroljubičaste su boje; nastaju zbog slijevanja krvi u najniže dijelove tijela; počinju se javljati 30 ‐ 60 minuta nakon smrti;
- mrtvačka ukočenost ‐ tijelo umrle osobe u početku je mlohavo; 2 ‐ 4 sata nakon smrti započinje kočenje pojedinih zglobova, a 6 ‐ 8 sati nakon smrti cijelo je tijelo ukočeno; ukočenost traje 2 ‐ 3 dana.
Sadržaj kutije prve pomoći
Sadržaj kutije prve pomoći (HRN – 1112):
- 1 kom ‐ prvi zavoj 12 cm x 5 m s jednim jastučićem 12 cm x 16 cm,
- 1 kom ‐ prvi zavoj 8 cm x 3 m s jednim jastučićem 9 cm x 11 cm,
- 2 kom ‐ kaliko zavoj 8 cm x 5 m,
- 2 kom ‐ kaliko zavoj 4 cm x 5 m,
- 2 kom ‐ aluplast za opekline 80 cm x 50 cm,
- 2 kom ‐ sterilna kompresa 10 cm x 20 cm, 12 slojeva,
- 1 kom ‐ flaster 10 cm x 8 cm,
- 1 kom ‐ samoljepljiva vrpca 2 cm x 5 m,
2 kom ‐ trokutni rubac 100 cm x 100 cm x 140 cm,