Osnove pravilne prehrane
Dnevni energetski unos i raspodjela obroka
Dnevni energetski unos hranom mora odgovarati izračunatim dnevnim energetskim potrebama kako bi bila zadovoljena energetska ravnoteža. Ako se radi o pretiloj osobi koja treba reducirati tjelesnu masu, energetski unos treba biti manji od potrošnje energije pa je potrebno umanjiti energetski unos, kako je objašnjeno u temi Izračunavanje dnevnih energetskih potreba. Iako svaka osoba ima drugačiju energetsku potrošnju i prema tome drugačije dnevne potrebe za energijom, potrebni dnevni energetski unos može se okvirno sistematizirati za određenu dob, spol i tjelesnu aktivnost.
U dnevnom energetskom unosu, važan je i odgovarajući omjer između ugljikohidrata, masti i bjelančevina. U normalnoj prehrani zdrave odrasle osobe udio energije koji dolazi od ugljikohidrata treba biti 45-65%, od masti 20-30% , a od bjelančevina 10-20%.
Planiran unos energije treba tijekom dana rasporediti na više obroka, najčešće 4 ili 5. Ako se radi o 5 obroka, zajutrak treba sadržavati 20-25% energije od ukupnog dnevnog energetskog unosa, doručak (jutarnji međuobrok) 5-10 %, ručak 30-40 %, užina (popodnevni međuobrok) 5-10 % i večera 20-25 %. Neke osobe, zbog zdravstvenih
razloga moraju imati i obrok pred spavanje koji u tom slučaju čini do 5% od ukupnog dnevnog energetskog unosa. Određene bolesti i terapije iziskuju dnevnu energetsku podjelu na tri obroka pa u tom slučaju doručak čini 30% od ukupnog dnevnog energetskog unosa, ručak 40 % i večera 30 %.
Jedinice serviranja i piramida pravilne prehrane
Osim odgovarajuće raspodjele energetskih tvari te raspodjele dnevnog energetskog unosa po obrocima i zastupljenost pojedinih grupa namirnica treba biti odgovarajuća. Pri planiranju prehrane hranu najčešće dijelimo u šest skupina pa se ovisno o dnevnim energetskim potrebama za svaku skupinu namirnica preporučuje i određen broj serviranja koji treba unijeti tijekom dana. Jedna jedinica serviranja prema USDA Department of Health and Human Services za pojedine kategorije hrane iznosi:
Pravilna raspodjela i zastupljenost pojedinih kategorija hrane prikazuju se piramidom pravilne prehrane. Prvu piramidu prehrane kreiralo je američko ministarstvo poljoprivrede 1992. godine. Kako su se mijenjale smjernice pravilne prehrane, tako je i piramida dobivala novi oblik. Nove smjernice upućuju na veću konzumaciju cjelovitih žitarica, odabir kvalitetnih izvora masnoća npr. maslinovo ulje, pet serviranja na dan voća i povrća, unos mliječnih proizvoda, najmanje 8 čaša vode na dan te redovita tjelesna aktivnost.
Planiranje prehrane i izrada jelovnika
Pri planiranju prehrane treba uzeti u obzir fiziološke potrebe organizma, nacionalne preporuke ili preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u pogledu energetskih, građevnih i zaštitnih tvari. U obzir treba uzeti i prehrambene navike i ekonomske prilike. Također treba osigurati uvjete da planirana hrana bude higijenski ispravna, kako ne bi dovela do trovanja. Važni parametri u planiranju obroka su i izgled i okus jela, zasitnost, probavljivost, a i cijena obroka. Izgled jela, privlačno serviranje, ugodan prostor izazivaju lučenje probavnih sokova, što je važno za probavu i iskorištenje namirnica. Vrstu namirnica i način pripreme hrane treba prilagoditi potrošaču, ali se pritom treba voditi smjernicama pravilne prehrane.
Za osjećaj sitosti, važno je koliko se namirnica dugo zadržava u želucu. Ako se zadržava kratko, brzo se javlja osjećaj gladi. Namirnice bogate ugljikohidratima zadržavaju se kratko u želucu dok se meso, jaja, sir, mahunarke, zbog visokog sadržaja bjelančevina dugo zadržavaju u želucu i pružaju osjećaj sitosti. Masti imaju dva suprotna djelovanja, osjećaj sitosti izazivaju usporavanjem potiskivanja hrane iz želuca, a istovremeno negativno djeluju na sekreciju, što smanjuje osjećaj sitosti. Iskorištenje neke namirnice ovisi o hranjivim sastojcima koje sadrži, o načinu pripreme, kao i o stanju organizma. Zdrav organizam pri normalnoj prehrani iskoristi 95% masti, 97% ugljikohidrata, 92% bjelančevina .
Kod planiranja prehrane i dnevnih obroka najprije treba znati dnevne energetske potrebe te broj obroka na koje se raspodjeljuje. Za svaki obrok izračuna se potrebna energetska vrijednost koju taj obrok treba namiriti u dnevnom energetskom unosu. Nakon toga odabiru se namirnice iz pojedinih kategorija vodeći računa o odgovarajućoj raspodjeli i zastupljenosti pojedinih kategorija hrane u dnevnom jelovniku. Nakon toga određuje se količina pojedinih vrsta namirnica u obroku s time da bude zadovoljena planirana energetska vrijednost obroka. Danas se za planiranje obroka i jelovnika najčešće koriste gotovi programi i web aplikacije, kao npr. Program prehrane:
URL: https://www.programprehrane.com/
Planiranje prehrane i izrada jelovnika – vježbe
ZADATAK:
URL: https://www.fitness.com.hr/fit/kalkulatori/Kalorijska-vrijednost-obroka.aspx
Opća pravila dijetalne prehrane i dijetoterapije
Dijetetika i dijetoterapija
Dijetoterapija (dijetalna prehrana, grč. diatia= način života, hrana; therapeia=briga oko nečega, njega, liječenje) je propisan način prehrane uz poseban odabir namirnica, propisanu kulinarsku obradu te broj i raspored obroka. Ona mora odgovarati biološkoj potrebi organizma te vrsti i stupnju bolesti. Izbor hrane i način prehrane utječu na zdravlje svake osobe, a posebno kod bolesnih osoba gdje je nutritivna terapija jednakovrijedna kao i medikamentna terapija, a kod nekih stanja i važnija. Dijetetika pruža znanja o principima dijetalne prehrane koji se primjenjuju u vezi izbora jela u prehrani pojedinaca ili specifične populacijske grupe.
Dijeta podrazumijeva način prehrane propisan od dijetetičara ili nutricionista, ali i propisan način života. Dijeta podrazumijeva potpuno ili djelomično uzdržavanje od određenih namirnica zbog bolesti te određenu kombinaciju hrane u jelovniku pojedinca. Dijetalna prehrana ima posebna obilježja koja se odnose na sastav, količinu, konzistenciju i probavljivost hrane.
Svrha dijetoterapije
Svrha dijetoterapije je :
- postići i održavati odgovarajući prehrambeni status vodeći računa da se spriječe deficiti pojedinih hranjivih tvari
- korigirati svako patološko prehrambeno stanje.
Zadatak dijetalne prehrane je da se odabrana vrsta hrane pripremi na odgovarajući način, vodeći računa o prehrambenim navikama i fiziološkim potrebama pojedinca, ali o njegovom socijalnom i ekonomskom stanju. Dijetalnu prehranu u bolnici propisuje liječnik, provodi nutricionist i dijetetičar i obično se nastavlja kod kuće pod kontrolom osobe koja je za to dobila odgovarajuće upute. Kod bolesnika sa kroničnim bolestima odgovarajuća dijetalna prehrana je doživotna, tako da oboljela osoba treba biti educirana o načinu prehrane i provoditi je redovito kod kuće. Moderan način života i sve učestalija pojava kroničnih bolesti nameću potrebu za ponudom odgovarajuće dijetalne prehrane i u ugostiteljstvu i turizmu što svakako iziskuje da osoblje koje planira i priprema hranu bude educirano iz područja dijetoterapije.
Probavljivost različito pripremljenih jela
Probavljivost jela je jedan od ključnih parametara o kojem treba voditi brigu u dijetoterapiji, odredivši prethodno sastav i količinu pojedinih namirnica. Probavljivost hrane izražava se koeficijentom iskorištenja hrane u probavnom sustavu koji se izražava u postocima. Hrana životinjskog porijekla bolje se iskorištava od hrane biljnog porijekla, o čemu naročito treba voditi računa kod planiranja vegetarijanske prehrane.
Hrana koja se kraće zadržava u želucu smatra se lakše probavljivom. To je tekuća hrana i ugljikohidrati. Bjelančevine više opterećuju želudac jer tu počinje njihova razgradnja. Masna hrana se dugo zadržava u želucu, stoga je teška i slabije probavljiva te je probava masti bitno smanjena kod bolesnika s bolestima jetre, žučnih organa, crijeva i gušterače. Ulja su lakše probavljiva od masti. Općenito se lakše probavljivom smatra ona hrana koja se u tankom crijevu brže razgrađuje, brže apsorbira i sa što manje ostatka nakon apsorpcije. Najviše ostataka u crijevu ostaje nakon apsorpcije hranjivih tvari iz voća i povrća, masnog sira te masnih vrsta mesa. Najmanji ostatak je nakon apsorpcije jednostavnih šećera, kuhanog mesa, svježeg sira, kuhanih jaja i riže.
Konzistencija jela utječe također na probavljivost, tekuća i kašasta hrana lakše je probavljiva nego kruta hrana. Kuhana hrana lakše je probavljiva nego pržena i pečena. Kod starijih osoba iskorištavanje hrane je manje te to treba uzeti u obzir kod planiranja prehrane starijih.
PROMJERI PITANJA ZA PONAVLJANJE I PROVJERU ZNANJA
1. Odaberi jesu li tvrdnje točne ili netočne:
a) Dnevne energetske potrebe djece i odraslih su iste T N
b) Dnevne energetske potrebe muškaraca i žena su iste T N
c) Dnevne energetske potrebe osobe starosti 30 godina veće su od energetskih
potreba osobe od 50 godina T N
d) Dnevne energetske potrebe ne ovise o tjelesnoj aktivnosti T N
2. U dnevnoj energetskoj raspodjeli važan je odnos pojedinih makronutrijenata.
Poveži pojedine makronutrijente s potrebnim udjelom u dnevnim energetskim
potrebama:
a) Masti 1. 45-65 %
b) Ugljikohidrati 2. 10-20 %
c) Bjelančevine 3. 20-30 %
3. Ako je dnevni energetski unos podijeljen na pet obroka, zajutrak treba sadržavati
_______________________% energije.
4. Piramidu pravilne prehrane popuni potrebnim dnevnim jedinicama serviranja!
5. Namirnice bogate ugljikohidratima zadržavaju se kratko u želucu dok se
namirnice bogate bjelančevinama zadržavaju duže:
TOČNO NETOČNO
- Dopuni definicije:
Dijetoterapija je________________________________________________________________
Dijetetika____________________________________________________________________
Dijeta_______________________________________________________________________
- Odaberi što je lakše probavljivo i zaokruži za svaku stavku:
- Ugljikohidrati ili bjelančevine
- Masti ili ulja
- Kuhano meso ili povrće
- Kruta hrana ili kašasta hrana
- Koji je zadatak dijetalne prehrane?
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________