Nakon prikaza strukture i organizacije kuhinja te kako su Osmanlije jeli, vrijeme je da pojasnim nastanak osmanske kuhinje i njezina jela. Osmanske kuhinja fuzija je centralnoazijskih, bliskoistočnih i anadolskih kulinarskih utjecaja. Osmanlije su miješali kulinarske tradicije svoga carstva s elementima bliskoistočne kuhinje i tradicionalnim turkijskim elementima iz Centralne Azije kao što je primjerice jogurt33. Kada su Turci iz Centralne Azije došli u Anadoliju sa sobom su donijeli i svoje prehrambene navike, neke nove navike koje su stekli migracijom kroz Bliski istok, te su također prihvatili navike tadašnjih stanovnika Anadolije. 34 Govoreći o nastanku osmanske kuhinje možemo navesti 6 glavnih faktora koji su zaslužni za njen nastanak: 1. Navike stečene u Centralnoj Aziji: nastavljanje prakticiranja prehrambenih navika koje se baziraju na mesu, mlijeku i pšenici (zahvaljujući njihovom centralnoazijskom načinu života te jedinstvenosti tog prostora). Stručnjaci navode kako te navike nose i određeni kineski utjecaj35 koji se najbolje osjeti preko upotrebe riže, lubenice i krastavaca36. Turci Centralne Azije daleko su najviše jeli meso male stoke, tzv. stoke sitnog zuba (ovce, koze), iako se navodi da su jeli i teletinu i meso deva čija je grba bila luksuzna poslastica te sukladno tome jako skupa.37 Iako su meso najčešće termički obrađivali, koristili su i metodu sušenja mesa koje su potom nazivali kak et, a pojam kak se i danas koristi u Anadoliji kad je u pitanju sušenje voća. 38 Od povrća su poznavali bundeve (i bilo što iz porodice tikvi), poriluk (jedan od najkorištenijih), ciklu, mrkvu, krastavac, repu, rotkvice, luk i češnjak.39 Od voća su najviše koristili jabuke i grožđe te šljive, marelice, breskve i lubenice. Dakako treba spomenuti i dud koji su koristili i u prehrani i za proizvodnju svile (dudov svilac
